Sveti Ivan Zelina je staro kulturno i gospodarsko središte Hrvatskog prigorja, smješteno na blagim obroncima istočnog djela Medvednice, uz dolinu rijeke Lonje. Zelina s ponosom nosi naslov ljepotice Prigorja i prigorskog vidikovca. Treba doći na njezine vrhunce i uživati u pogledu na okolna živopisna sela, voćnjake, vinograde, oranice, šumarke i na livade u ravnici rijeke Lonje ili dalje na okolna i daleka gorja.Sveti Ivan Zelina se nalazi u najistočnijem dijelu Zagrebačke županije. Prema sjeveroistoku se proteže granica sa Varaždinskom županijom, odnosno prema istoku sa Koprivničko - Križevačkom županijom.
Treba doći u Sveti Ivan Zelinu čiji tragovi života su u davnoj prošlosti. Arheološki nalazi iznad sela Donjeg Orešja svjedoče o naseljenosti u brončano doba (X-IX st. pr. Krista). Iz rimskog doba nađeni su tragovi ceste (Magna via) u samoj Zelini ta je cesta povezivala Sisak (Siscia) sa Ptujem (Petovia). Iznad sela Komin otkriveno je bogato nalazište ( novac, grobnice, nakit) i pretpostavlja se da je na tom mjestu bilo rimsko naselje Pyrri.
Prvi pisani dokument u kojem se spominje ime Zelina je iz XII st. kada je 1185. godine hrvatsko-ugarski kralj Bela III izdao ispravu kojom zagrebačkim kanonicima potvrđuje pravo na posjed Zelinu.
Već 1200. godine spominje se prvi put crkva Sv. Ivana Krstitelja na brijegu. Razvoj Zeline kao slobodnog trgovišta počinje u XIV st. kad je 1328. godine ban Mikac Mihaljević izdao ispravu o sloboštinama u kojoj poziva "ljude slobodnog staleža koji žele živjeti u slobodnom selu gospodina našega kralja Zelini u Moravču". Zelina je tada i kasnije bila središte župe Moravče koja je zauzimala veliko područje od Laza do Bedenice i od Globočeca do ceste Varaždin - Zelina – Zagreb.
U svojoj dugoj povijesti Zelina je dala više značajnih pojedinaca od moravečkih plemića u XIII st., zagrebačkog biskupa Aleksandra Mikulića od Brokunjevca, teologa i jezičara Josipa Đurkovečkog, banskog savjetnika Franju Žigrovića Pretočkog, kemičara Milutina Barača, do književnika i pjesnika Dragutina Domjanića.
Sveti Ivan Zelina ima bogatu kulturnu tradiciju. Još u 17. stoljeću počinje ovdje s radom osnovna škola. Daroviti učenici zelinskog kraja polaze studije u Bolinji, Beču, Grazu. Ovdje radi i djeluje Tituš Brezovački. Tu se u doba ilirskog preporoda sastaju mnogi poznati ilirci, u domu opata Krizmana. Ovdje dolaze Vraz, Švear, Mlinarić ponesen ilirskim zanosom, u maniri romantizma, Mlinarić objavljuje prve opise zelinskog kraja. 1870. godine donjozelinski župnik Dragutin Stražimir objavljuje knjigu "Vinogradar", te se ističe svojim prosvjetiteljskim djelovanjem u vinogradarstvu. 1887. godine u Svetom Ivanu Zelini se osniva čitaonica, a uskoro i knjižnica. Osniva se više udruga koje obogaćuju društveni i kulturni život mjesta.
Sveti Ivan Zelina je posebno poznata po brojnim vinogradima i proizvodnji kvalitetnih vina. Svake godine se u Zelini održava tradicionalna Izložba vina sjeverozapadne Hrvatske na kojoj se može sagledati bogatstvo vinarske proizvodnje zelinskog kraja.
Turistički je posebno zanimljiva Zelinska cesta koja prolazi vinorodnim naseljima zelinskog kraja. Prilika je to da se uđe u vinarske podrume ili u vinograde i kleti poznatih zelinskih vinogradara, te da se tamo razveseli i zabavi uz izvrsne domaće specijalitete i kvalitetno vino.
Mnogi gosti koji jednom dođu u zelinski kraj, zavole ga i često se vraćaju. Jedan od takvih dragih gostiju, dr. Josip Bratulić je zapisao:
"Od Komina to je kruna cintora s crkvom i visokim tornjem do Zeline to je zeleno gnijezdo na visokoj zaravni, s teškim zvonikom kulom koja bdije nad svim živim u gradu putnik koje je svijet dar za promatranje i užitak, doista će zadrhtati nad skladom šume i oranice, vinograda i pšeničnog polja, razlivenog žutila uljane repice i mrkline uzorane brazde po kojoj prebiru ptice…"
